Rudnici željezne rude “Ljubija” i “Mittal Rudnici Prijedor”, kao proizvođač željeznih ruda nalaze se u zapadnom dijelu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Tri izgrađena rudnika: “Ljubija”, “Tomašica” i “Omarska” nalaze se jugozapadno, jugoistočno i istočno od grada Prijedora, na udaljenosti od 14 do 25 kilometara. Rudonosno područje, odnosno Sansko-unski paleozoik, površine oko 1200 km² zauzima prostor između Novog Grada- Prijedora- Bronzanog Majdana, Sanskog Mosta i Budimlić Japre. Ovo područje je nedovoljno istraženo i predstavlja osnovu za naredna istarživanja. Do 1992. godine Rudnici “Ljubija” su bili glavni snabdjevč željeznom rudom kapaciteta za proizvodnju čelika u Jugoslaviji.
Istorija rudarenja
Kopanje željezne rude i proizvodnja željeza na području Ljubije traje od samog početka željeznog doba, a to je period od preko dvije hiljade i pet stotina godina. Najmanje pet stoljeća prije nove ere, Feničani tragajući za zlatom i srebrom, a zatim za željezom, krenuli su uz obale sredozemnog mora u sva područja bogata rudama, te tako su stigli i u naše krajeve. Izgradili su rudnike i talionice čija je tehnologija bila primitivna, ali primjerena tadašnjem vremenu. Interesantno je da su Feničani bili trgovci koji su iskorištavali tuđe bogatstvo, pa im je kao radna snaga služilo lokalno stanovništvo. Rudonosni tereni su bili bogati šumama i vodotocima i uz njih su nastajala rudarska naselja. Ležišta troske i tragovi prastarog rudarstva nađeni su na mnogim lokalitetima ove regije, kao što su: Kamengrad, Sasina, Bronzani Majdan, Stari Majdan, Stara Rijeka, Briševo, Ljubija, Vidrenjak, Budimlić Japra, čelopek, Blagaj, Tevanovići, Tomašica, Mrakodol.. To je svjedočanstvo da je ovdje od davnina kopana željezna ruda i proizvedeno gvožđe.Najstarije feničko naselje na sredozemlju bilo je Kreta iz koje se razvila Grčka civilizacija. U tehničkom umijeæu Feničani su bili učitelji Grka, a gvožđe iz Ljubije, zahvaljujući njihovom umijeću već tada je putovalo u Grčku i grčke kolonije.
Početak industrijske proizvodnje
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, austrougarske vlasti su sva rudna blaga u Bosni i Hercegovini proglasile državnom svojinom. Pristupili su istražnim radovima, kako bi utvrdili rezerve i ispitali mogućnosti eksploatacije. Među stručnjacima posebno se istakao geolog dr Kacer, koji je ukazao na znatne količine željezne rude na području Ljubije i korist od njene eksploatacije. Procijenjeno je da rezerve iznose oko 20 miliona tona, te da ljubijska ruda sadrži malo štetnih primjesa i da se vrlo lako topi u pećima. Zbog velikog značaja ove rude nastala je svađa između Austrije i Ugarske o tome kome će pripasti pravo na eksploataciju. Razvila se polemika da li podići željezaru u Prijedoru, što je bio stav Austrije, ili sirovu rudu izvoziti u Ugarsku, što je bio stav Ugarske. Međutim Prvi svjetski rat omeo je sve račune “partnera” i do izgradnje željezare nije došlo, ali je došlo, zbog velike potrebe za željezom, do forsiranog otvaranja industrijskog rudnika željezne rude. Rudnik je otvoren 1916. godine zbog ratnih potreba Austrougarske monarhije na brdu Javorik kod Ljubije. Godina 1916. uzima se kao godina početka industrijske eksploatacije željeznih ruda na našim prostorima.